Stare dječije igre

U sve svoje aktivnosti i poslove, uz sve nedaće života, ljudi iz her cegovačkih krajeva nisu se prestajali radovati, veseliti životu, nisu se prestajali igrati. Igre su bile dijelom njihovih života i nisu bile rezervirane samo za djecu, igrali su i odrasli. Igrali su po sijelima, po njivama i poljima, na dernecima i u svečanim prigodama. Organizirali su nadmetanja u svakodnevnim vještinama, snazi i spretnosti. Bili su to za puk trenutci opuštanja i odmora od teških poslova.

Dječije igre ( „starinske igre“), uglavnom se igrale vani, na čistom zraku, a rekviziti su bili ono što je čovjek imao u svojoj okolici, u prirodi, u izbi: kamen, piljak, konava, držalica, vrića...Neke od hercegovački starinskih igra su: Piljaka, Miškanja (skrivanje i pronalaženje prstena ili nekog drugog sitnog predmeta na sijelu), Čelične ruke, Klisanja, Frlje (kasnije klikera), Skok u dalj, smista i izatrke, Utrka u vrećama, Preskakanje konopa, Povlačenje konopa...

 

Za ovaj prilog izdvajamo dvije pučke igre u okolici Širokoga Brijega:

Piljaka

Igra se uz pomoć pet kamenčića (piljaka) okruglastog oblika. Igrači, jedan po jedan, uzimaju pet piljaka postavljenih na zemlju i bacaju ih jednom rukom u zrak, oko pola metra, okreću dlan iste ruke prema zemlji (ispružene šake i poravnatih prstiju) i love leteće piljke koji padaju na prste i gornji dio šake. Onaj tko uhvati najviše piljaka započinje igru.

 Igra počinje s jednojom pa kad završi zastavlja se sa dvojom, trojom, četverojom i peterojom. Jednoja se igra tako da se svih pet piljaka baci u zrak i oni se, padajući na prste i gornji dio šake okrenute dlanom prema zemlji, rasipaju po zemlji. Tada se uzima jedan piljak i baca u zrak, istom rukom dok piljak leti u zraku, kupi se drugi piljak, uhvati i on, i tako redom dok se ne pokupe sva četiri. Ako se dodirne drugi piljak, ispada se iz igre. Igru nastavljaju drugi. Igrač koji je pogriješio, kad opet dođe njegov red, nastavlja gdje je ranije stao. Dvoja se igra isto, s time da se onda bacaju dva piljka u zrak, a pokupi jedan po jedan od preostala tri, troja tri bacaju, četveroja četiri. Kod peteroje se baci svih pet piljaka, udari dlanom o zemlju, a onda hvataju svi. Ako se to uspješno završi onda se igra kapije. Palac se i kažiprst druge ruke vrhovima, ali razmaknuti. spuste na zemlju tako da se njima napravi luk (kapija) kroz koji se drugom rukom, jedan po jedan, probacuje piljak. Jedan se baca u zrak i dok on leti, drugi se probacuje kroz luk, a mora se uhvatiti i onaj koji je u zraku.

Igra "školica"

Jedna od najrasprostranjenijih dječjih igara - školica, svoje početke bilježi još u starome Rimu. Igra je prepoznatljiva po kućicama s brojevima iscrtanim kredom na pločniku u koje se baca kamenčić i koje treba ispreskakati na jednoj nozi.

Ideja školice potječe od treninga rimskih legionara koji su vježbali noge skačući s punom opremom u polja urezana na poligonu dugačkom oko trideset metara. Priča kazuje da su ih djeca u rimskoj provinciji Britaniji promatrali te napravili igraću inačicu koja se kasnije ustalila pod nazivom "hopscotch". U Francuskoj se igra zove "marelle", a u Rusiji i Poljskoj "razredi".

Za igru "školice" je potrebno na dijelu tla dužine 3 do 4,5 m kredom iscrtati školu, tj kvadrate označene brojevima.

Pravila za igru "školice" razlikuju se od mjesta do mjesta. Jedno do pravila igre:

  1. Igrač stane ispred polja označenog brojem 1 i u njega baci kamenčić. Na jednoj nozi uskoči u polje, zatim uzme kamenčić - još uvijek stojeći na jednoj nozi i skoči natrag na početnu poziciju.
  2. Potom baci kamenčić u polje označeno brojem 2, skače u polje 1, a zatim u polje 2, uzima kamenčić i odskakuće natrag na početnu poziciju, polje po polje. Nastavlja tako dok ne dođe do polja označenoga brojem 10 i odskakuće natrag na početnu poziciju.
  3. Pošto su protivnici iskoristili svoj red, nastavlja s igrom ondje gdje je stao. Pobjeđuje igrač koji prvi završi igru.

 

 

Izvor: Zorica Jurilj, “Grabovina tilovinu pita: Tradicijska kulturna baština širokobriješkoga kraja”, Široki Brijeg, 2018.,str. 173.