GROBLJE – Spomenik kulture

U kulturnih naroda groblja su stoljećima bila najslikovitija mjesta na kojima se ljepota prirode skladno sjedinjavala s ljepotom ljudskog stvaralaštva. Groblja su najljepši spomenici ljudske prošlosti po kojima se proučavala povijest i kultura življenja.

SMRT

Gledano površnim okom, čovjek i njegov život nerješiva su zagonetka, a smrt zagonetka nad zagonetkama. Tako gledano, čovjek je besmisleno biće i suvišno dijete majke prirode. Njegov je život izgubljena bitka. Čim se rodio, počeo je njegov put uz Kalvariju. Njegov lanac patnja. A svršetak je grob, konačni poraz i potpuni gubitak. Kažu: život je put u grob. Pa ipak, čitav život čovjek se bori za život. Znanost, tehnika, medicina, novac – sve je bačeno u rat protiv smrti. Reklo bi se: život je neprekidna bitka protiv smrti. I to uzaludna bitka?!

            Kad se površno gleda, tako to izgleda. No kad se gleda očima vjere, čovjek i njegov život nije to i nije takav. U srži našega bića i u dnu naše duše živi želja i uvjerenje da smrt nije crna točka iza našega života, već početak drugoga i drugačijeg života. Riječ nas je Božja poučila: smrt nije nestanak nego nastavak. Posljednju riječ nema smrt nego život. Zato svoje pokojnike ne bacamo psima i lješinarima, nego ih pokapamo i dižemo im spomenike.

 

RAZVOJ  GROBA

Na temelju istraživanja znanstvenika, zaključeno je da su Hrvati nasipali nadgrobne gomile i da su se stećci razvili iz nadgrobnih gomila kao konačni, savršeniji stupanj u razvoju groba. Taj razvoj je, po znanstvenicima, imao nekoliko faza:

  • U početku tjelesa pokojnika izlagana su na vrhuncima, budući da se starohrvatski grobovi nalaze na vrhuncu brda.
  • Sljedeći stupanj bilo je spaljivanje. Spaljeni ostaci pokojnika stavljali bi se u zemljane posude. Takvi ukopi s paljevinama nađeni su u najstarijim slavenskim nekropolama.
  • Prvi stupanj u razvoju kad počinju pokapanja je trapezoidni grob s bedrenicom. Bedrenice su prosta kamenja poslagana oko oblika mrtvog tijela. Kod glave se pokojnika obično postavlja veći širi kamen, a kod nogu manji uži. Grob bi se zatim pokrio po vodoravnoj dužini ravnijim kamenjem koje zovemo preklopnicama. Nakon toga bi čitav grob bio zasut gomilom kamenja, koje se nije nasipalo odmah nego i kasnije. Kako je nastajalo plemensko uređenje, tako su postupno nastajale i velike gomile preko grobova, te se pokapa pojedinačno pod gomilicama.
  • Iz horizontalnih preklopnica, koje su stavljanje po dužini groba, nastaju preklopnive u jednom komadu, tj. Ploče. U početku su one neobrađene. S vremenom se ploče počinju ukrašavati i postaju različitih debljina i različitih oblika. Na gomilama se poslije jednostavnih stećaka, koji se postupno usavršavaju podižu ili jednostavniji križevi ili srednjovjekovne crkve. Grob sa stećkom razvio se u vrlo kratkom vremenu, od XIII. do XV. stoljeća.
  • Dolaskom Turaka stanovništvo koje se pokapalo pod stećcima, pod utjecajem stalnih ratnih zbivanja, osiromašilo je. Stupanj razvoja počinje se vraćati unatrag. Treba imati u vidu da među svakakvim mučenjima koja su Turci provodili nad Hrvatima, jesu i zabrane osnivanja na pogodnim mjestima groblja, prisiljavajući naše predke da groblja grade na nepristupačnim, neprikladnim i kamenitim mjestima. Grobovi su bili jednostavni, u svom nadzemnom dijelu bili su zidani djelomice obrađenim kamenom i klačnom žbukom. Obično, grobovi iznad glave pokojnika imaju u prirodnim pločama nepravilna oblika, uklesan po jedan ili više križeva.

GROB I GROBNICE – IZGRADNJA DANAS

            Ako nam trebaju nacrti za obiteljske domove, kuće za odmor, športske dvorane, gospodarske zgrade, škole, ceste i sl., tako nam, i još više, trebaju planovi za naše najviše svetinje – groblja. Zbog nepostojanja tih planova često se događa da nesvjesni pojedinci pri izgradnji obiteljski grobnica grade na graditeljskim spomenicima, što je suprotno temeljnim načelima spomeničke kulture, čime štete našemu kulturno-povijesnom naslijeđu i baštini.

            Posljedice nestručnih radova jesu nesagledive. Koliko smo gradnjom naših novih grobnica uništili i oskvrnuli starih nadgrobnih spomenika, stoljetnih stabala? Sada se ne može procijeniti. Stoga za svako naše groblje, veliko i malo, treba predvidjeti uređenje, koje uključuje očuvanje starih grobova i grobnica, uređenje šetnica kroz groblje, postavljanje klupa za odmor, sadnju ukrasnih grmova, uređenje kapelice, a za velika groblja i izgradnju mrtvačnice. Danas treba urediti prostor za ostavljanje automobila i ostavljanje nepotrebnih i otpadnih tvari

            Grobnice i grobovi čine grobljanski spomenik. Oni očituju kulturu naroda, njegovu vjeru i duhovnu pripadnost. Grobnica nije uredna, ako ne možemo doći do nje i ako svojom veličinom odskače od drugih. Ona je lijepa samo onda kada zadovoljava sve graditeljske uvjete koje nameće kultura življenja naroda i pojedinca. Zato svojom malograđanskom nametljivošću ne smije poricati cjelinu.

 

NATPISI I UKRASI

            Osobito su važni natpisi nad grobovima, jer često naručitelji spomenika više misle na boju, oblik i veličinu nego što će biti uklesano na spomeniku. Na kršćanskim grobovima mogu se staviti izreke iz Svetoga pisma, potom mudre poruke ljudskoga srca i uma, koja nisu protivna kršćanskomu poimanju života, patnje, smrti i nade u uskrsnuće. Posebno je važno da natpisi budu u duhu hrvatskoga jezika, jer iznakaženi jezik ostavlja trag, poruku i uspomenu budućim naraštajima na svetim mjestima, i to za skupe novce.

            Cvijeće je svugdje ukras, znak života, svečanosti i ljubavi. Odraz je raskošne Božje ljepote u prirodi više nego druge biljke. Zbog toga cvijeće ima svoje mjesto na grobu, ali je upitno gdje mu je mjesto u grobljanskom prostoru. Svakako treba izbjegavati da cvijeće ne zaklanja pogled na grobni spomenik, da grobnicu ne pretvorimo u izložbu cvijeća.

            Ljudska glupost i ondje ima svoje mjesto. Po lijepom mramoru bude mnogo plastičnih cvjetova, bez mirisa, mnogo svijeća, raznolikih stalaka i svijećnjaka. Nekoliko svježih cvijetova na grobu jedini je pravi kršćanski ukras našega groba, jer ne svraća pozornost na sebe, a stvara ugodnost poljepšava prostor.

 

Piše: Ivan Dugandžić / Portal Rasno