Upoznajte liječnika Pavu Čolaka iz Dužica

Dr. Pavao Čolak poznati je širokobriješki liječnik, specijalist radiolog, koji iza sebe ima punu 41 godinu radnog staža. I, kako će reći, još se nije umorio od posla. Vrlo je predan onome što radi. Uvijek prvi dolazi na radno mjesto i spremno čeka svoje pacijente. S bratskim i prijateljskim pristupom! U trenutku dolaska autora ovih redaka na dogovoreni intervju, dr. Pavo, kako ga svi zovu, u svojoj je radiološkoj ordinaciji u širokobriješkom Domu zdravlja očitavao čak 3587. nalaz u ovoj godini. I svaki od njih je uredno obradio, napisao i na vrijeme očitao svojim pacijentima. ''Ma kakvi rezultati bili, prema pacijentima se treba odnositi vrlo profesionalno, na trenutke i diplomatski, ali istinito. Ne treba od njih kriti rezultate, bez obzira na sve. U suprotnom će vas, kada kroz nekoliko dana ili mjeseci saznaju pravu istinu, proglasiti ili neznalicom ili lažovom, ili oboje. Držim do istine i istinu pronosim kroz život'', reći će dr. Pavo na početku našeg razgovora za Bljesak.info.

Propješačio duljinu ekvatora tijekom školovanja

Životna priča dr. Pave Čolaka nekada nalikuje onoj filmskoj. Rođen je 20. svibnja 1953. godine u širokobriješkom selu Dužice kao jedanaesto dijete u obitelji, danas pokojnih roditelja Stanka i Ive. Bio je vrlo živahno dijete. Svugdje ga je dospjevalo. ''Sjećam se kako je moja starija sestra mnogo puta govorila kako je lakše čuvati 50 ovaca nego našeg Pavu. Kako sam bio poprilično živahno dijete, a živio u velikoj obitelji, volim se našaliti kako je bilo dana kada mi do podne nisu znali ime'', govori uvijek vedri i nasmijani dr. Pavo. Možda je upravo izrazita dječja živahnost u Pavi probudila veliku želju za stjecanjem novih (sa)znanja. Od prvoga dana svoga školovanja tragao je za novim spoznajama. Prvih pet razreda osnovne škole završio je u rodnim Dužicama, preostala tri na Kočerinu, a gimnaziju na Širokom Brijegu.

 

''Iako su moji roditelji bili neuki seljani, koji mi nisu mogli puno pomoći u početcima moga školovanja, svesredno su podržavali moju izraženu naklonost obrazovanju. Više gladan nego sit svakodnevno sam, u svim vremenskim uvjetima, pješačio od kuće do seoske škole, do Kočerina, a onda i našega Brijega. I uvijek stizao na vrijeme'', ističe dr. Pavo. ''Jedne sam prigode izračunao kako sam tijekom svoga školovanja u batama propješačio više od 42.000 kilometara što je jednako krugu oko ekvatora'', dodaje naš sugovornik. Svojim predavanjima priprema mlade bračne parove Kao iznimno nadaren i izvrstan učenik, Pavo je svoje školovanje nastavio u Rijeci. Njegov je pokojni otac Stanko posudio novac kako bi ga spremio na prijemni ispit na Medicinskom fakultetu u Rijeci. I nije pogriješio. Pavo je, moglo bi se reći, ''pomeo konkurenciju'' na prijemnom ispitu. Nakon završetka Medicinskog fakulteta u Rijeci, specijalizirao je radiologiju i završio poslijediplomski studij na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. U širokobriješkom se Domu zdravlja zaposlio 1977. godine kao osmi doktor. Kako je tada bilo rodilište u širokobriješkom Domu zdravlja, u svojim radnim početcima sudjelovao je, kako kaže, pri 500-ak poroda, a desetak godina je radio vakcinaciju djece po širokobriješkim selima. Radiologiju je specijalizirao 1989. godine i od tada se potpuno posvetio ovoj grani u medicini. Dvije godine ranije, na zamolbu fra Miljenka Mike Stojića, u Širokom Brijegu je počeo držati predavanja budućim mladim bračnim parovima o spolnosti i bračnoj svetosti u okviru redovitih tečajeva za brak. Istu su se kasnije proširli na cijelu Hercegovačku franjevačku provinciju i provinciju Presvetog Srca Isusova sa sjedištem u Splitu.

''Cijelu 1991. godinu proveo sam na ratištu u Hrvatskoj, a preostale godine rata u Bosni i Hercegovini. Nema ratišta na kojem nisam bio. Nema strahota kakvih nisam vidio. No, vjerujte mi, nema ništa strašnije od pobačaja. Da žene znaju u što se upuštaju, nikada na to ne bi bi pomislile, a kamoli učinile'', u razgovoru za Bljesak.info govori dr. Pavo Čolak, ističući kako se ni ''kralj horora'' Alfred Hitchcock nije usudio dirnuti u temu pobačaja.

''Pobačaj je ubojstvo, čin koji proganja i godinama kasnije. Iza svake izgovorene riječi stojim i tvrdim kako je znanstveno ispravna i očinski dobronamjerna. Moja predavanja su moj osobni doprinos demografiji, domoljublju i bogoljublju. Ako će samo jedan pobačaj biti manje zbog mene, onda se nisam džabe rodio'', poručuje dr. Pavo Čolak.

Bogoljublje, čovjekoljublje i rad uvijek pobjeđuju

Kako poznaje problematiku, a govori iz uvjerenja, predavanja dr. Pave Čolaka redovito su na tečajevima za brak diljem Hercegovine i Dalmacije najiscrpnija i polaznicima najomiljenija. Za svoj nesebični rad s mladim bračnim parovima 2014. godine proglašen je počasnim građaninom Imotskoga. ''Meni će ova nagrada puno značiti, a mojoj će djeci biti podsjetnik kako je uvijek dobro činiti dobro'', kazao je prilikom preuzimanja dobivenog priznanja dr. Pavo, koji sa svojom suprugom Zoricom ima dva sina i jednu kćer.

 

Najstariji sin Silvije je profesor tjelesne kulture i odbojkaški trener, mlađi sin Josip je vrsni pilot, trenutačno na misiji u Kataru, dok je najmlađa kćer Iva, vrsna psihologinja koja radi na Klinici za psihijatriju Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru. Kada mladima govori o životu, vrlo često se poziva na izreku koju je Petar Njegoš zapisao u svojoj poemi Gorski vijenac: ''Čašu meda još niko ne popi, što je čašom žuči ne zagrči; čaša žuči ište čašu meda, smiješane najlakše se piju'' ''Upravo takav je život, smjesa lijepih i tužnih trenutaka. Istina, prevladavaju oni lijepi i zato ne bojte se života. Uzdajte se u Boga, svoj obraz i rad. Cijenite svakog čovjeka, ali nikada nemojte pognuti svoje glave. Uz bogoljublje, čovjekoljublje i rad ne možete kiksati'', poručuje dr. Pavo na kraju razgovora. Bogoljublje, čovjekoljublje i rad su i njegove niti vodilje kroz život i zato je danas Bogu zahvalan na svim darovima kojima ga je podario. Zato se, kako kaže, svako jutro zahvaljuje Bogu na novom danu te poziva i druge da to čine kako bi život biti vedriji i brojnim plodovima ispunjeniji.