350. obljetnica od prvoga spomena župe Rasno (1668.-2018.)

Nakon što je koncem ožujka i početkom travnja 1668. godine obavio vizitaciju katoličkih župa u zapadnoj Hercegovini tadašnji makarski biskup fra Marijan Lišnjić uputio je 15. travnja 1668. godine izvješće Vatikanu. Pišući o stanju koje je tijekom posjeta zatekao u zapadnoj Hercegovini, biskup Lišnjić naglašava kako su nakon rušenja primorskih samostana Bosne Srebrne u Makarskoj, Zaostrogu i Živogošću pastorizaciju ovih krajeva preuzeli franjevci iz samostana u Imotskom. U spomenutom izvješću Vatikanu, datiranom 15. travnja 1668., fra Marijan Lišnjić detaljno opisuje i zatečeno stanje u župi Rasno: «Parokija Rasno je mala i uništena. Ona je od nedavno čitava uništena od mletačke i turske vojske gdje je gospodin biskup učinio vizitu i tu našao jedino 10 bijednih kuća. Tu su bili neki fratri. Postavi se za župnika o. fra Mihael Runović iz Imotskoga, star 26 godina. Ja sam krizmao 36 osoba. Ova je župa pod upravom samostana sv. Križa u Lužinama (Živogošću), ali sada nitko o njoj ne vodi računa o svim crkvenim stvarima. Ovo mjesto ima dobar zrak (klimu), ali i brda, i dolinu, oskudno.»

 

Upravo je to bilo razdoblje velikih ratova, Kandijskoga i Morejskoga, kada je gotovo cjelokupno katoličko pučanstvo iz Hercegovine prebjeglo na mletačko područje te se početkom 18. st. počelo lagano vraćati, pa je teško znati koliko je ta župa i stvarno postojala. Po svemu sudeći vrlo kratko i s velikim prekidima. Nakon 1705. ne spominje se više sve od ponovne uspostave 1872. godine.

 

Izvadak iz knjige: Ivan Dugandžić/Josip Sopta, Župa Rasno, 1999.