RASNO: Godine gladi (I dio)

Spašavanje gladne hercegovačke djece je bila humanitarna akcija tijekom posljednjih godina Prvoga svjetskog rata. Suša, koja je zahvatila hercegovačko područje 1916. i 1917. godine, zajedno s pomanjkanjem radne snage uzrokovane mobilizacijom, ratnim rekvizicijama, prekidom iseljavanja u prekomorske zemlje i izostankom državne pomoći uzrokovala je glad. Fra Didak Buntić i hercegovački franjevci imali su središnju ulogu u samoj akciji spašavanja djece tijekom 1917. i 1918. godine, kada je u Hrvatskoj i Slavoniji zbrinuto oko 17.000 hercegovačke djece.

Naš portal donosi samo jedan dio iz tog teškog i sudbonosnog vremena za župu Rasno. 

Suša i godine gladi

Prema povijesnim izvorima, 1917. godine u Hercegovini je, kao i u župi Rasno, bila nezapamćena suša, koja je trajala od 9. travnja 1917. do 7 listopada 1917. Nije pala ni kap kiše, k tome vladala je silna žega. U ono malo čatrnja nestalo vode. U okolici sela nema žive vode, već samo u Rasnu 5-6 bunara. Dužičani, Ledinčani, Bovčani, Grljevčani, Čerigajčani išli su u Rasno po vodu jer se nije imao ni ručak na čemu variti. A da bi se nalilo burilo s vodom, moralo se čekati i po dana. Za vrijeme sušnih dana ulazilo se u utrobu rašanjske pećine uz pomoć svjetla svijeće (fenjera) da bi se crpila voda iz maloga podzemnog jezera (Po zapisima romanopisaca Ivana Sopte).

Vladala je nezampaćena suša. Kroz duge mjesece nebo je bez oblaka. Sunce žeže, kamen gori. Trava planula, skovrljila se, posijana žita na njivama i docima venu bez ploda. To su bili glavni razlozi one strahovite gladi koja je zavladala Hercegovinom godine 1917. i 1918. Bile su to sudbonosne godine za budućnost pučanstva u Hercegovini. Djeca su tada gladovala kod kuće dok su njihovi očevi krvarili na bojištima.

U mnogim krajevima svijeta žeđ je, uz glad, i danas ogroman problem. Mnogo je ljudi koji si ne mogu priuštiti ni jednu čašu svježe vode dnevno. Najugroženija su, kao i uvijek, djeca i nemoćni.

Najveći su dio Hercegovine vodopropusne stijene pa su zagađivanja podzemnih voda velika. Ako se voda nastavi zagađivati, kao što se sada zagađuje, izgubit ćemo njezinu prirodnu blagodat. Čovjek je svojim načinom ponašanja onečistio vodu pored koje živi. No, kao i druga prirodna blaga, i ona je postala izvor velike zarade. Sve je više bogataša koji su zaposjeli zasad čiste izvore vode. Vodom pune plastične boce i prodaju je kao da su je proizveli. Sve smo se donedavno u Hercegovini čudili kako stanovnici velikih europskih naselja ne mogu, kao mi, otvoriti slavinu i napiti se svježe ukusne vode, nego svaki gutljaj vode moraju kupovati u trgovini, a  sada i mi nerado pijemo vodu iz slavine!?

Mračni dio priče trgovine vodom počinje suvremenim proizvodnim zagađenjem okoliša, pa su nas stručnjaci počeli ''štititi'' od različitih bakterija, gljivica i drugih uzroka trovanja stavljajući solik (klor) u nju.

Danas mnogi znanstvenici tvrde da je klor najveći suvremeni ubojica. Od prije dva desetljeća, od kada se počela  klorirati voda, učestale su srčane bolesti, rak i oronulost. Hercegovina je bogata kvalitetnom vodom. To je gotovo najveće blago u svijetu premda toga još nismo svjesni. Kad to shvatimo, bojim se da će izvore naše vode zaposjesti malobrojni bogataši koji imaju mnogo novca, a žele ga steći još više. Oni znaju da će novac dobiti od žedne većine koja će morati kupovati i plaćati svaki gutljaj vode. 

(nastavit će se...)

 

Izvor: Hrvatsko društvo čuvara baštine