RASNO: Godine gladi (II dio)

Smrt zbog gladi

Detaljni opis smrtnih slučajeva u župi Rasno 1917. godine donio je župnik fra Blaž Jerković, kao odgovor na službeni dopis hercegovačkog starješinstva. Donosimo ga u cijelosti.

Popis ,,umrlih od gladi (nedostatnosti i nehranjivosti jela)- prema popisu župnika fra Blaža Jerkovića, Rasno 19. kolovoza god. 1917. – u ovoj župi:

  1. Dne 1. veljače 1917. Iva zadro rođ. Boras – Grljevići (Skapala od gladi, u trbuhu došla kao daska. Kravu imala steonu, zaklali je i izjeli, izbacivši živo iz nje tele. Šestero joj sitne dječice ostalo na životu mojim nastojanjem i seljana.)
  2. Dne 3. veljače 1917. Anto Čolak p. Šimuna – Dužice (za nj je svaka pružena susretljivost bila prekasna).
  3. Dne 6. veljače 1917. Ilka Šantić rođ. Sabljić – Dužice.
  4. Dne 6. veljače 1917. Petar Brkić p. Ivana – Hrasno (žena mu otišla po ,,kvarte” na Lišticu, te je morala tamo noćiti, jer ,,kvarti” nijesu bili  stigli, došavši sutri dan kući, on već izdahnuo).
  5. Dne 21. veljače 1917. Mato Šantić p. Nikole – Dužice (Dijeleći njemu i ženi mu pod br. 3. sv. sakramente dne 5. veljače  t. g. zakleše me sažalno, da im spremim kako god malo hrane, koju sam im  odmah pružio, ali je već bilo kasno).
  6. Dne 21. ožujka t. g. Ivan Radišić p. Nikole – Grljevići (Na ovaj dan slučajno sam se potrefio u Grljevićima, kazaše mi, da Ivan užasno pati  od gladi. Dođem tamo i zatečem ga na izdisaju, sa svim znakovima gladi i oskudice.
  7. Četvero petero još kućne čeljadi složilo se oko vatre, od kojih nijedno nije moglo od iznemoglosti doći po me ni u selo! U kući mu ništa od hrane nijesam našao osim kg. svakojakog divljeg zelja u jednom krtočiću! Neredivši odmah kolekciju po selu i sam ih nadarivši, ostali su svi drugi na životu. Ivan je bio i sulud unatrag 10 god. Svi su ukućani jednostavno izjavili: da se nijesu kroz već osam dana ožitili!)
  8. Dne 27. ožujka 1917. Mato Ravić p. Ilije - Buhovo
  9. Dne 23. ožujka 1917. Petar Sabljić p. Mate - Buhovo
  10. Dne 30. ožujka 1917. Jela Brkić rođ. Karačić - iz Hrasna
  11. Dne 30. ožujka 1917. Matija Brkić kćer Jelina (pod br. 9) i Ante Brkić iz Hrasna.
  12. Dne 5. travnja 1917. Ante Brkić p. Ivana (muž Jelin a otac Matijin (brojevi 9 i10).

Odjednom sam ih opremio sa sv. Sakramentima sve troje, od kojih je dvoje odmah iza mene umrlo, a Anto 5. dan iza njih, kojemu je pružena susretljivost bila prekasna. Na moju prijavu, došao je Dr. Rudolf Goldstein, ravnatelj zemaljske bolnice iz  Mostara, i utvrdio smrt od gladi.- Mati mu sakata i još dvoje dječice izgledali kao smrt, ali su po nama  spašeni i ostali na životu.

  1. Dne 4. travnja 1917. Iva Šantić rođ. Škrobo – Dužice. (Nevjesta Matina i Ikina pod brojevima 3. i 5. Susjedi vele, da ju je muž Nikola opremio u prosjačenja i ona istakativši u tuđoj kući (sic!) umri od gladi. Iz, Kruha sv. Antepokopana (t. j. spomenuti župnik je iz, Kruha sv. Ante” isplatio sve troškove ukopa).  Oružnici iz Lištice morali su na moju prijavu posredovati za hranu grobarim da se   ukopa.)
  2. Dne 5. travnja 1917. Matija Cvitanović rođ. Ravić – Buhovo. (Tri četiri sestre ima još, velike cure, koje vrlo loše od gladi izgledaju i hrane se poglavito prosjačenjem, ,,Kruhom sv. Ante” itd. I jučer sam jednu od njih opremio, a uzrok je bolest nehranjivost jela, u kući ništa nema već sada!)
  3. Dne 22. travnja 1917. Ivan Ante Ravić – Buhovo.
  4. Dne 18. travnja 1917. Božica Čolak rođ. Bošnjak – Dužice. (Opremio sam je odmah iza podjele sv. sakramenta malo hrane, ali bilo je prekasno. Pokopana je iz "Kruha sv. Ante" uz iste uvjete kao pod brojem 12.)
  5. Dne 26. travnja 1917. Ruža ć. Luke Sabljić – Buhovo.
  6. Dne 10. svibnja 1917. Matija ć. Ivana Škrobo - Dužice.”

U daljem tekstu izvještaja župnika fra Blaže Jerkovića daje se jamstvo za istinitost navedenog: “Da su ovdje navedeni umrli od gladi (odnosno nehranjenosti i nedostatka jela) jamčim ja, odnosno ukućani  i komšiluk.” A u Matici umrlih u rubrici - uzrok smrti - navedeno je “glad”, neuhranjenost i nedostatnost jela.”

I ne samo navedeni slučajevi…”Glad je i mnogim drugim pomogla, da ranije umru. Za ilustarciju samo ovo navađam: u cijeloj 1916. godini rodilo se je 59 osoba, a umrlo ih samo 49. Dočim od 1. siječnja do 15. kolovoza t. g. umrlo 55 osoba a rodilo se samo 30!”

Svoj izvještaj, župnik fra Blaž Jerković završava obaviješću i upozorenjem: ”U ovom razdoblju podijelio sam svojih 2000K, i iz ‘Kruha sv. Ante’ 2000K, što da nije učinjeno, pred Bogom i ljudima prisežem, da bi ih samrlo još minimum 20 do 30 osoba. Naime, pomoću gornjeg novca kupovao sam živež i ‘ kvarte’ siromasima, plaćao i tako su ostali živi. Isto tako prisežem, da će ih biti u budućoj jeseni, zimi i proljeću mrtvih od gladi minimum četvrtina cijele župe, ako se budu ‘kvarti’ izdavali u onoj količini, kao što je dosle činjeno i budući je ova godina sa dvojinom grla manja nego lanjska”.

Na temelju sačuvanih izvješća i svjedočanstva starijih ljudi u župi Rasno svijetu je bilo preteško. Župnik fra Blaž Jerković obraćao se i na Zemaljsku vladu u Sarajevu (4. travnja 1917. br. 43.). Pomor ljudi od gladi je bio neminovan. U ovakvom pomoru od gladi župnik fra Blaž Jerković pozvao je u pomoć fra Eugena Tomića. Fra Eugen je došao u Rasno i zapisao slijedeće: ,,Svijet je istekatio od gladi, pa nije bio otporan. U Buhovu 1917. na dan 1. studenog po podne otišao. Počeo u prvoj kući Bilić. Žena u najvećem stupnju upale pluća. Apsoluciju dao i pouljao. Zatim redom ispovjedao. Po 10 čeljadi bolesne, da im nije nitko imao dati vode. Svršili oko 10 sati na večer. Noćio kod Pere Ćosića. Slabo spavao. U jutro sa svanućem nastavio... Ostao kod fra Blaža cijeli tjedan. Uvijek na poslu i prije i poslije podne. Vratio se poslije ‘Zdravo Marije’.

I ne samo u župi Rasno, već je i u drugim hercegovačkim župama glad  glavni uzrok smrti. (Statistika je slijedeća: Drinovci (74), Vinici (43), Ružići (28), Humac (25), Tihaljina i Gradnići po (22), Međugorje (19), Š. Brijeg (11) itd.)