Ivana Knezović - Musa: Crveni kišobran

Svi smo vjerovatno pročitali priču kako u nekom kraju godinama nije padala kiša, i bila je velika suša. Da bi velečasni nakanio jedno misno slavlje i pozvao sve stanovnike da dođu i zajedno zamole Boga da im padne kiša. Od njih stotinjak koji su došli samo je jedna desetogodišnja djevojčica ponjela svoj crveni kišobran. Naravno uvjerena da će taj dan kiša i pasti. I sad se zapitajmo, kolika je dobrota u tom djetetu ,koliko je čista duša tog malog neiskvarenog bića. Svi stariji su vjerovatno krenuli misleći drugačije. A djevojčica se poklonila bez računice, nošena unutarnjim pozitivnim impulsom. Može li se u hladnim danima vjerovati u sunce? Može li se među lošim ljudima gajiti osmijeh i cvijeće? Itekako može dragi moji čitatelji. Dobrota traži svoje junake i hrani se žrtvom. Postoje darovi koji se ne vide. Postoji sjeme čiji plodovi niču daleko od našeg vrta. Prebacimo pogled preko planine sebičnosti i materijalnog rezultata. Budimo djevojčica sa crvenim kišobranom, i probudimo impuls dobrote, koji odavno spava u nama. Tada ćemo život mjeriti drugim brojkama. Biti dobar znači u mraku upaliti malo svjetla. Budimo ponosni na svoj dan. Sa radošću i novom nadom sanjajmo kao djevojčica sa crvenim kišobranom. To donosi puni plod.

 

Piše: Ivana Knezović - Musa / Portal Rasno