Marija Ćeškić: Duga zimska noć u Hercegovini

U božićno vrijeme sam uvijek istodobno i neizmjerno sretna i neizmjerno nostalgična. Sretna, jer božićno vrijeme je najljepše vrijeme u godini i nostalgična, jer prebrzo prolazi i teško mi je čekati opet godinu dana da ponovno bude Božić. Doduše, Božić bi trebao biti u srcu svaki dan u godini, ali znate što želim reći. Svaki put kad krenem kititi jelku, istovremeno zamišljam kako ću za koji tjedan morati raskititi tu istu jelku. Neki dan sam došla kod rodice koje je upravo to radila, sa slušalicama na ušima gdje je slušala tužnu glazbu. A siječanj mi je najdepresivniji mjesec u godini. Zima više nije čarobna, samo je hladna, svi su po kućama i griju se, prošla je božićna radost. A onda nakon par dana prihvatiš. Moraš pustiti stari Božić da bi došao novi. Čar je upravo u tome što traje koliko traje. Taman. Taman da ga ponovno s nestrpljenjem iščekuješ. Taman da ti nije problem raditi tri generalke u prosincu. Taman da napraviš sve one vrste kolača. Taman da ti je ok ustajati u 5 ujutro na zornicu. Najljepši život je onda kad je taman svega. Ni previše ni premalo. Taman je sve. (Taman završava na –N, zato toliko voliN tu riječ.)

 

Ima i u dugim zimskim noćima lijepih stvari i događanja. Meni su osobno uvijek najljepši događaji kad u sebi imaju tri segmenta: da si okružen ljudima koje voliš, da ima fine hrane i kad možeš s njima razgovarati. Ako pogledam sve od čega su Hercegovci napravili fenomen, ima u sebi ova tri segmenta, pa bilo to svatovi, Božić ili nedjelja. Tako mi je najdraže, u ovim dugim zimskim noćima, kad se družim sa ljudima koje volim, kad pripremimo neku finu hranu i kad se zezamo i opušteno razgovaramo. To su noći koje se pamte. Jer tada ljudi mogu biti ono što jesu. Nema pretjerane šminke niti pretvaranja, svi su ležerno obučeni i pripremi se domaća hrana koju svi imaju doma, bez potrebe da se puno troši. Zapravo sam shvatila da i Hercegovci imaju svoj hygge (čitaj:hu-ga; danski termin koji predstavlja čitavu filozofiju življenja, a gdje su oni, zbog malog broja sunčanih dana u godini, cijeli ambijent, interijer i hranu prilagodili udobnosti i uživanju, kako tama i hladnoća ne bi utjecali na njihovo raspoloženje; knjiga istog naslova je bila veliki hit prošle godine). Kakvog je izgleda i okusa taj hercegovački hygge, slijedi u nastavku.

AMBIJENT

Može u vlastitom ili nečijem domu, ali najbolji osjećaj je stara kuća, konoba ili kuća u planini. Opuštenije je, a ne znam zbog čega. Valjda zbog toga jer je maknuto od vreve, jer se nalazi u prirodi. Važan segment je peć ili kamin gdje treba svako malo ložiti vatru. Radijatori su dobri, ali bez žive vatre nema ugođaja. Zbog manjeg prostora, svi su povezaniji i osim topline od vatre, osjećaj ljudske topline je prisutan. Također, takve kuće nisu ušminkane da moraš pretjerano paziti da ne isprljaš štogod. Dresscode je što opuštenije, ležernije (ok, ne morate doći u pidžami, ali ako se dogovorite, može i to).

HRANA

Gore spomenuh kako je bitno da svatko ponese što već ima u kući, kupuje se eventualno piće (i to sok, imamo domaće vino, brate). Ono što svi vole i što mogu jesti u svako doba (bar ja) su pole. Pole od krompira (u Hercegovini se ne izgovara ovo prvo –r). Postoje dva glavna načina kako ih slasno pripremiti. Prvi je način taj gdje se potpuno oguljeni k(r)ompiri posole i ispeku. Kasnije se otopi domaće maslo (pustiti da malo pocrni, te se pretvori u suho zlato) ili kupovni maslac, u njega se doda sjeckani češnjak i time se preliju pečene pole. Ovakve bih mogla jesti svaki dan i ne bi mi dodijale.

Druga verzija pola je ona koju nazivamo ‘Pole u gaćama’ (gaćaN za zapadnu Hercegovinu). Pole se peku u kori, koju je potrebno očetkati pod vodom, osušiti, posoliti krupnom morskom solju i tako peći. Pred kraj pečenja, na vrh staviti šnitu slanine te peći dok slanina ne postane lagano hrskava. Ok mi je i ovako, ali gornja verzija mi je nenadmašiva. Prilozi uz to su kajgana, domaći mladi sir prepržen na domaćem maslu, meza koja se sastoji od domaćeg pršuta, slanine, kobasice, sira iz mijeha, trapista ili neke druge vrste topljenog sira. Piće koje najbolje paše u zimskih hladnim noćima je domaće crno vino. Može se napraviti i bambus, ali kažu da ne valja kvariti dobro vino. Naravno, druga hrana se može ponijeti, ali ovo gore navedeno je uobičajno. I tako ukusno.

DRUŠTVENE IGRE

Ovakva okupljanja su napokon prilika da malo zaboravimo na mobitele, društvene mreže i virtualni svijet. A i poraste adrenalin i natjecateljski duh kad se vratimo na čas u dobra stara vremena kad smo redovito igrali društvene igre. ‘Baci’ se karata, Monopolija, Pictionary izaziva plakanje od smijeha, znam prilike kad smo igrali ‘Gradova i sela’ (ono kad izmisliš selo ili planinu, samo da ne bi izgubio bodove). Ovo budu večeri kad se vratiš sebi. Ovo budu večeri za pamćenje.

Ako niste odavno, pozovite prijatelje na neko ovakvo druženje i na neko vrijeme zaboravite na mobitel. Možda vam je to večer kojoj ćete se smijati i u 77.oj. A za takve večeri se živi. Hajde, uzmite mobitel i napravite novu grupu na Whatsapp-u. Naziv grupe ‘Duga zimska noć’.

Iz Hercegovine, s ljubavlju!